Bh. uvoznicima automobila oduzeto više od milion KM zbog presude koja nema veze s njima

Pojedini uvoznici motornih vozila u Bosni i Hercegovini naišli su na veliki problem – ne mogu vratiti novac koji su priložili kao garanciju tokom procesa regulisanja uvoza. Razlog? Pet godina stara presuda koja, bar prema stavu Uprave za indirektno oporezivanje, nema smisla.

Da pojasnimo, kada uvoznik uvozi neko od korištenih vozila, u postupku uvoznog carinjenja, pored PDV-a, obračunava se i carina u iznosu od 15 posto na utvrđenu carinsku vrijednost.

Ali kada uvoznik vozila, uz ostalu dokumentaciju, u carinskom postupku uvoza dostavi i dokaz o porijeklu – Obrazac EUR 1, ostvaruje pravo da bude oslobođen od plaćanja carine, jer se radi o proizvodu s porijeklom iz neke od zemalja sa kojima BiH ima potpisan ugovor o slobodnoj trgovini.

Zašto se onda daje depozit?

Taj se iznos polaže kao “garancija” jer uvjerenje o porijeklu vozila UIO upućuje u naknadnu provjeru carinskoj službi koja je predmetno uvjerenje izdala, ili u naknadnu provjeru fakture ukoliko je dokaz o porijeklu vozila potvrđen izjavom na fakturi. Nakon što se dokument vrati s provjere iz zemlje u koju je poslan, ukoliko je pozitivna provjera donosi se rješenje o povratu novca i novac se vraća uvozniku.

Naravno, ukoliko je provjera negativna UIO novac koji se nalazi na depozitnom računu prebacuje na uplatne račune za indirektne poreze.

U periodu od 2016. godine do danas, u postupak naknadne provjere upućeno je ukupno 14.593 dokaza o porijeklu (EUR 1 i izjava o porijeklu na računu) koji su izdati za putnička motorna vozila.

Polaganje depozita vrši se na jedan od računa Uprave za indirektno oporezivanje koje je UIO otvorila kod komercijalnih banaka. Sve je funkcionisalo je potpuno normalno, a problem se javio kada su banke pokrenule postupak prinudnog izvršenja presude Suda BiH od 7.5.2015. godine.

Kakva presuda?

Raspodjelu prihoda od indirektnih poreza sa računa UIO vrši isključivo UIO, te ne postoji mogućnost da bilo koji korisnik (država, entiteti i Brčko distrikt), sam povlači sredstva sa ovog računa. UIO raspodjelu prihoda vrši u skladu sa Zakonom o uplatama na Jedinstveni račun i raspodjeli prihoda i u skladu sa odlukama o koeficijentima za raspodjelu prihoda entitetima koje donosi Upravni odbor UIO.

Kako Upravni odbor nije redovno dosio te odluke Republika Srpska je tužila UIO zbog neizvršenog privremenog poravnanja između entiteta za 2009. i 2010. godinu. U međuvremenu je Upravni odbor ipak usvojio te odluke, ali je Republika Srpska tužbenim zahtjevom tražila kamate.

Tako je po tužbi Republike Srpske Sud BIH donio presudu broj S1 3 P 006452 15 Rev 7.5.2015. godine, kojom je tužena UIO za indirektno oporezivanje obavezana na isplatu naknade štete u iznosu od 15.004.650,53 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.6.2013. godine pa do konačne isplate, tako da ukupan dug sa kamatama iznosi 30.009.301,06 KM.

“UIO je i u sudskom postupku pokušala objasniti da UIO ne može biti tužena strana iz razloga što UIO samo provodi odluke o raspodjeli prihoda, dok odluke donosi Upravni odbor. Sve odluke koje su bile usvojene UIO je provela, a odluke koje nikad nisu bile usvojene UIO nije ni mogla provesti”, objašnjavaju nam iz Uprave.

Udar problema

Međutim, banke u Republici Srpskoj su prinudnim putem skinule sa svih računa u sistemu Jedinstvenog računa UIO, u periodu od maja do augusta 2018. godine iznos od 4.662.767,95 KM. Od tog iznosa sa depozitnih računa za obezbjeđenje carinskog duga prinudno je naplaćen iznos od 1.807.815,03 KM.

Nakon što se desilo prinudno izvršenje sudske presude UIO je još jednom preduzela aktivnosti i pojasnila Sudu BiH probleme koje je proizvelo prinudno izvršenje sudske presude, što je rezultiralo time da Sud BiH donese rješenje o odgodi provođenja izvršenja presude prinudnim putem, a koja odgoda je u više navrata produžavana.

“Pomenuta pljenidba sredstava sa računa koji pripadaju Jedinstvenom računu Uprave stvorilo dodatne probleme u funkcionisanju i redovnom obavljanju zakonom povjerenih poslova – nemogućnost povrata položenih depozitnih sredstava i dr. što za posljedicu ima pokretanje sudskih sporova protiv UIO. UIO je u dosadašnjem periodu ukazivala na ovu problematiku ne samo Upravnom odboru, već i Vijeću ministara BiH i Sudu BiH o mogućim negativnim posljedicama prinudnog izvršenja predmetne Presude”, objašnjavaju iz UIO.

UIO je donio i dostavio na izvršenje 776 rješenja o povratu sredstava uplaćenih na depozitne račune, koje UIO nije u mogućnosti izvršiti, iako takva obaveza postoji.

U nominalnom iznosu, UIO se po predmetnim rješenjima tereti za iznos od 1.149.543,57 KM, bez obračunate kamate koju povlači svako odugovlačenje izvršenja.

Obveznici, koji su položili depozit na depozitne račune, pokreću izvršne postupke i tužbe pred Sudom BiH, a svaka takva radnja uvećava i troškove koji se odnose na vođenje izvršnog postupka, o čemu je UIO u više navrata informisala Upravni odbor UIO, uz molbu da se pitanje predmetne presude riješi dogovorom između entiteta i na način da se Upravi omogući nesmetan rad.

Zaobilaženje problema

Kako se ne bi suočavali sa poteškoćo i eventualnim sudskim procesima, uvoznici u Bosni i Hercegovini prilikom depozitiranja garancije sve učestalije zahtijevaju da novac bude smješten na računima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.