BEZ NJE NEMA PRIČE O PČELARENJU ..

Facelija je biljka koja je zainteresovala pčelare i pomogla da pojačaju prinose .

Facelija je biljka s kojom smo riskirali i profitirali .

Facelija (Phacelia tanacetifolia) je biljka koja o kojoj se često priča , dosta ljudi je mišljenja da sigurnog pčelarstva bez nje nema, neki je koriste kao krmu , a neki i za odlično zelenišno đubrivo.

Uglavnom ima dosta priče, a površine nikako da se značajno povećaju, iako je dosta razloga za to.

Njen pun značaj za pčelare je u godinama kada bagrem slabo medonosi , a suncokret je sam po sebi problematičan .

Kako kažu pčele nisu besposlene kada imaju pašu facelije.

Sa njom je rentabilnost pčelarstva povećana .

Facelija je biljka koja je donijeta u Evropu u prvoj polovini 19, vijeka iz Severne Amerike.

Pčelari je mnogo cijene, u EX JUGI je počela da se gaji na većim površinama sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka.

Prvo se u svijetu gajila kao kultura koja se koristi za zelenišno đubrivo.

Kod nas je to zbog nedostatka organskog đubriva dosta dobar način da se popravi koliko toliko kvalitet zemljišta zbog sve manjeg % humusa u mnogobrojnim uzorcima zemljišta koji se donose na agrohemijsku analizu .

Žetveni ostaci se spaljuju , iako je to LOGIKOM zabranjeno, pa i to utiče na smanjenje humusa.

Visokim prinosom zelene mase koji se kreću i 30-40 t/ha to se može popraviti.

Ako postoje sistemi za navodnjavanje može se sijjati za ovu namjenu i u postrnoj sjetvi.

Pri kraju cvjetanja se unosi u zemljište i tada je pun efekat kada se koristi kao zelenišno đubrivo.

Važno je reći da je količina sijemena za malo veća kada se sijje za zelenišno đubrivo .

Kao krmna biljka ima kvalitet slabijih dijetelina, a i to je dobro .

Kosi se za upotrebu kao krma neposredno pred cvjetanje .

Stoka je najradije konzumira kroz silažu.

Jednogodišnja je leguminozna biljka .

Porijeklom je od korova i zato ne zahtijeva posebne i skupe mjere u proizvodnji.

Nama je u ovom tekstu intresantna kao medonosna biljka pa će tako biti i tretirana njena agrotehnika.

Ne zahteva posebna zemljišta , uspijeva na svakom zemljištu na kome se obavlja ratarska proizvodnja .

Nema posebne zahtjeve prema plodoredu, čak se neki put dosta uspješno gaji i dvije i više godina zaredom na istoj parceli.

Koriste je kao predkulturu šećernoj repi zbog nematocidnog delovanja .

Osnovnu obradu raditi na dubini od 25-30 cm odmah nakon skidanja prethodne kulture.

U toku zime kada je to izvodljivo zatvoriti brazde .

Sijetva se obavlja čak i u februaru , odmah- čim , kada može da se uđe i radi u parceli koja je predviđena za setvu facelije.

Ova radnja se obavlja žitnim sejalicama , količina seijmena se kreće od 6-8 kg/ha , nekad kada je loše pripremljeno zemljište ide i do 10kg/ha sjemena .

Pošto je sjeme sitno treba ga sijjati do 2 cm. dubine .

Na ranoj sjetvi se insistira da bi facelija što pre zatvorila redove i na taj način da stvori nepovoljne uslove za porast i razvoj korova .

Primjena herbicida i đubriva sa ratarskog gledišta nije problematična , poznati su pesticidi i vrste i količine đubriva koje se primenjuju i to nije problem .

Problem je pčelarski i njihov način razmišljanja, a to je da treba primenjivati pesticide i đubriva minimalno ( ili čak i bez njih ) na površinama koje se koriste u pčelarstvu.

Ja taj način razmišljanja podržavam i on sigurno ima budućnost , tako da upotrebu pesticida i mineralnih đubriva u ovom tekstu neću uopšte navoditi.

Dužina vegetacionog perioda je od 120-140 dana.

Za pčelare je interesantan period cvetanja koji traje od 25-40 dana .

Pošto je to period kada su potrebe biljaka za vlagom povećane , a to je sa ranijom sijetvom u maju i u junu koji su obično mjeseci sa dosta padavina možemo planirati sa dugim periodom cvjetanja i lučenja nektara .

Potrebno je reći da ako je sve u redu to je vrijeme kada su društva najača.

Preporučena količina sjemena kao i vrijeme sejtve omogućava da se posijane biljke razvijaju ravnomjerno , sa normalno razvijenim korjenovim sistemom koji će uzeti iz zemljišta sve što mu je na raspolaganju kako bi perod cvjetanja i lučenje nektara trajao maksimalno.

Neki proizvođači čak i sijetvu rade u partijama na razmaku od 3-4 nedelje kako bi pčele imale što duži period za pašu.

Daju se preporuke da se radi i postrna setva za proizvodnju meda , ali u toj proizvodnji je uvijek problem količina padavina kojih samo u rijetkom godinama ima dovoljno da bi biljke bile dovoljno razvijene , cvijetale i proizvele dovoljno nektara .

Dubina osnovne obrade je za postrnu sijetvu je od 15-20 cm. u što kraćem periodu treba zatvoriti brazde , uraditi predsetvenu pripremu i zasejati sa do 50 % većom količinom sjemena .

Obavezno posle sjetve povaljati zemljište kako bi osigurao dobar kontakt sjemena i zemljišnih čestica.

Količine meda se kreću najčešće oko 600 kg/ha realno rijetko kad više .

To je količina koja je sasvim dovoljna da bi se povećala isplativost pčelarenja.

Dobijeni med je dobrog kvaliteta spada u bolje .

Bogat je polenovim prahom, a samim tim i mineralima , vitaminima i enzimima.

Uglavnom cilj proizvodnje facelije je da se period cvjetanja i lučenja nektara desi u periodu kada ima dovoljno padavina i zemljišne vlage kako bi taj period bio ekonomski isplativ za pčelara.

To se postiže sa što ranijom sijetvom februar-mart u maksimalno predsjetveno pripremljeno zemljište kvalitetnim i deklarisanim sijemenom i količinom koja je preporučena kao i načinom sijetve .