Ovih dana glavna tema je biljka aronija koja pripada porodici Rosaceae. Govorimo o grmu bijelo-ružičastih cvijetova koji donose krajem ljeta crno-ljubičaste bobice koje su prava kućna apoteka.
Za portal www.pravisavjeti.info piše: Munib Prošić dipl. ing.a gr.
Biljka aronija naraste do 2,5 – 3 m visine. Aronija je poznata kao biljka koja podnosi najveću temperaturnu razliku (od -47°C do +40°C) i biljka koja je toliko otporna na vanjske utjecaje da nema prirodnih neprijatelja (otporna na UV zračenje, gljive, mikrobe i viruse), osim malo na rutavu bubu, o kojoj smo već pisali i o načinu na koji i s njom da izađemo na kraj.
Kakav je sastav aronije, kad je tako dobra?
Aronija u svom sastavu sadrži mnogo dobrih sastojaka, nabrojat ćemo neke:
– Antocijani, proantocijanidini (oligomerni OPC), trijeslovine bioflavonoidi, polifenoli, sve esencijalne aminokiseline
– minerali – na 100g suhe tvari: kalij 322 mg, kalcij 55 mg, željezo 1,54 mg, magnezij 24 mg, cink 0,27 mg, bakar 0,086 mg, mangan 0,256 mg, jod 0,110 mg
– vitamini – vitamin P (vit. C kompleksa sa bioflavonoidima, rutenom i hesperdinom) 1200mg, B-vitamini (B2, B6, B9), gamalinolenska kiselina, folna i elaginska kiselina.
Kako da upotrebimo plodove aronije za svoje zdravlje?
Antocijani, proantocijani i bioflavanoidi su poznati kao snažni zaštitnici krvnih žila, imaju izvanrednu moć jačanja kolagena i elastina najvažnijih sastavnih bjelančevina krvnih žila.
Antocijani i OPC djeluju na krvne žile na dva načina:
1. Inhibiraju (zaustavljaju) enzim koji razlaže kolagen i elastin, pomažući (zajedno sa vitaminom C) tvorbu kolagena i elastina.
2. Antocijani i OPC u aroniji spadaju u najjače antioksidante protiv djelovanja slobodnih radikala koji dovode do oštećenja krvnih žila. Također ne dozvoljavaju oksidaciju loših masnoća u krvi (LDL) koji su primarni uzročnik stvaranja masnih nakupina u žilama (angina pectoris). Antocijani su topivi u vodi te mogu proći barijeru krv-mozak te snažno štite stanice mozga i nervnog tkiva od oksidacije.
Antocijani potiču dobru cirkulaciju do svih žlijezda i organa, djeluju terapeutski na fragilne kapilare koje izazivaju stanja kao što su proširene vene, hemeroidi i modrice. Antocijani su dobri čistači krvnih žila od svih vrsta masnoća i stvaranju ugrušaka.
Antocijani i OPC imaju široko polje djelovanja, a posebno iskazuju učinak na slijedeće organe i tkiva:
Kako djeluju na mozak i srce?
Opasnost od puknuća krvne žile i hemoragijskog moždanog udara povećava se sa većim oštećenjima kapilara i povećanim krvnim tlakom. Oslabljen kapilarni sustav, koji posebno pogađa osobe sa visokim krvnim tlakom te dijabetičare, dovodi do povećane propusnosti (permeabilnost) kapilara što omogućava gubitak vitalne stanične tekućine prolaskom u tkiva.
Korištenjem proantocijanidina stabilizira se stjenka krvnih žila i kapilara te tkiva građenih od kolagena i elastina te tako sprječava pucanje krvnih žila. Korištenjem OPc-a smanjuje se razina oštećenja ukoliko se moždani udar ipak desi te se ubrzava oporavak neuroloških funkcija (njemačka studija na laboratorijskim životinjama).
OPC se danas koriste kao podrška u smanjenju krvnog tlaka i smanjenju rizika od moždanog udara. Putem očuvanja zdravlja kapilara znatno se poboljšava opskrba srca kisikom i hranjivim tvarima što je vitalno kod svih bolesti srca.
Kako djeluje na vene?
OPC jačaju stijenke kapilara i krvnih žila tako što sprječavaju razgradnju kolagena i elastina, dva najvažnija strukturna proteina koja krvnim žilama daju elastičnost i čvrstoću. Mogućnost nastanka edema i oteknuća se drastično smanjuju pa se OPC primjenjuje u slučaju natjecanja nogu, zglobova, u tretiranju ozljeda i ožiljaka, kod limfedema, krvarenja iz nosa, proširenih i varikoznih vena.
Pomaže li kod alergija?
OPC donose olakšanje kod različitih tipova alergija i astme. Glavni mehanizam djelovanja OPC-a je inhibicija (zaustavljanje) oslobađanja i djelovanja histamina što donosi smanjenje alergijskih simptoma – oticanja, upale, bolova.
Nadalje, snažno antioksidativno djelovanje zaustavlja katalitičku aktivaciju enzima oksigenaze. Ova grupa enzima poznata je po tome što reagiraju na prisustvo histamina dozvoljavajući ispuštanje upalnih molekula što se očituje kao fizička manifestacija alergije. Čak se i za vrijeme sezone alergija, kada nije bilo vremena za pripremu, može osjetiti značajno smanjenje fizičkih simptoma alergije. Posebno je važno da se primjena OPC-a ne kosi sa imunoterapijom jer OPC ne sprječavaju tvorbu antitijela na specifične alergene.
Kako djeluje na nervni sistem?
Mnogi neurološki poremećaji mogu se umanjiti i spriječiti korištenjem OPC-a. Zdravlje kapilara te dobra cirkulacija ponajviše se odražavaju na funkciju i zdravlje mozga i živčanog sustava. Dosadašnje studije potvrđuju uspješnost proantocijanidina u sprječavanju oštećenja i poremećaja na krvnim žilama koji su primarni uzrok pogoršanja simptoma kod osoba pogođenih Parkinsonovom bolešću. OPC se također mogu uspješno koristiti kod poremećaja pažnje i koncentracije (ADD), a mehanizam djelovanja je dvojak . Prva razina djelovanje je sprječavanje oštećenja stanične membrane putem smanjenog djelovanja slobodnih radikala. Druga razina uključuje sposobnost OPC-a da doprema u mozak cink, mangan, selen i bakar, minerale ključne za moždano tkivo.
Pomaže li aronija za poboljšanje vida?
Očno tkivo može se zaštititi od oštećenja prouzrokovanih reaktivnim kisikovim česticama (slobodni radikali) snažnim antioksidativnim djelovanjem proantocijanidina. Mikroskopski sitne krvne žile oka su mjesto najpodložnije oštećenjima. Dokazano je da se proantocijanidini koncentriraju uzduž ovih krvnih žilica štiteći ih od oštećenja.
Istraživači sugeriraju da su proantocijanidini najbolji prirodni lijek kod degeneracije makule i dijabetičke retinopatije te ostalih degenerativnih očnih poremećaja, a također odlično pomagalo za sve koji naprežu svoje oči dugotrajnim gledanjem u kompjuterski ekran. No, to nije sve. Proantocijanidini OPC se preporučuju za bolju funkciju retine svim kratkovidnim osobama.
Šta ako imam šećernu bolest?
Antocijani su dali dobre rezultate u liječenju dijabetesa tip 2 (dr. Muralee Nair, sveučilište Michigen). Antocijani su povećali tvorbu inzulina za 50%. Istovremeno povećavaju osjetljivost staničnih receptora na inzulin (stanična rezistencija) čime se povećava ulazak glukoze u stanice.
Sve činjenice u ovom tekstu su iz stručne literature priznatih autora (dr. Muralee Nair i dr.)
