Amanet sinu

– Kad me već pitaš kako sam uvijek nasmijan, evo reći ću ti.

Jednog dana ćeš i ti, ako Bog da biti babo svojoj djeci.

Kao babo nosit ćeš na plećima mnogo toga, kuća će biti na tebi!

Djecu valja odhraniti i iškolovati a to nikad nije bilo lako.

Biće tu svega, razočarenja i problema ali zapamti…šta god, kako god…DJECA NIKAD NISU KRIVA.

Zato, nek ti djeca uvijek budu na prvom mjestu.

Ali djecu nije dovoljno samo nahraniti, djeca nisu samo sretna kad su sita.

Znaj… vodom se zaljeva cvijeće da raste a djeca se zaljevaju srećom.

Kad te skolaju problemi a biće ih, kad te spopadnu brige…upamti jedno:
Kako izuvaš obuću ispred vrata kad ulaziš u kuću, tako isto i brigu iz sebe ostavi ispred vrata.

Brigu ne unosi u kuću, nemoj da je djeca vide.

Ne daj da te ona preplavi i da s njom uneseš nemir u kuću.

Pusti djecu nek rastu i da budu samo djeca i ništa više.

A ti kad kreneš iz kuće, nazuj cipele i uzmi opet onu svoju brigu i nosi je sa sobom.

Deveraj s njom kako znaš i umiješ jer i brige su babin posao.

Samo upamti, nikad je ne unosi u kuću.

Kad god izujes obuću ispred vrata i nju iz sebe ispred vrata ostavi a djeci…djeci s osmijehom uđi jer…djeca uz babin osmijeh, brže i zdravije rastu.

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Husein Ališa